Bromidroza (jak miris znoja): uzroci, znojenje u preponama i šta pomaže

Složen beli peškir, sapun na drvenoj podlozi, pamučne čarape i grančica divljeg origana u kupatilu

Kratak odgovor: Bromidroza je neprijatan ili jak miris tela, najčešće iz pazuha, prepona i stopala [1]. Sveži znoj ne miriše, a miris nastaje kada ga bakterije sa kože razgrade [1]. Pomažu pranje sapunom i temeljno sušenje, antiperspirant, pamučna odeća i česta promena čarapa [2], a nagla promena mirisa traži pregled kod lekara [2].

Jak miris znoja je čest problem koji mnoge ljude čini nesigurnim. U nastavku pročitajte šta je bromidroza, zašto znoj počne neprijatno da miriše, koji su najčešći uzroci, šta treba znati o znojenju u preponama i mirisu stopala, šta zaista pomaže, šta je za ulje divljeg origana pokazano u laboratoriji i kada se treba javiti lekaru.

Šta je bromidroza?

Bromidroza (lat. bromhidrosis, poznata i kao osmidroza) je neprijatan ili jak miris tela, koji može da potiče od slabe higijene, infekcija, hrane, lekova ili naslednih poremećaja metabolizma [1]. Često ide uz pojačano znojenje, hiperhidrozu [1].

Postoje dva oblika. Apokrina bromidroza je najčešći oblik kod odraslih i obično je ograničena na pazuhe i predeo prepona i genitalija, a ekrina daje miris po celom telu [1]. Apokrine žlezde nalaze se u pazuhu, u preponama i oko genitalija i na grudima i počinju da rade u pubertetu, pa je bromidroza češća kod odraslih nego kod dece [1].

Jak miris tela može ozbiljno da utiče na kvalitet života i da izazove strepnju, nisko samopouzdanje i povlačenje od ljudi [1].

Kako nastaje neprijatan miris znoja?

Sveži znoj, i iz ekrinih i iz apokrinih žlezda, normalno nema miris [1]. Miris tela nastaje kada bakterije na površini kože razgrađuju znoj, loj i keratin [1]. Među njima su korinebakterije i stafilokoke, kao što su Staphylococcus hominis i S. epidermidis [1].

Za miris pazuha istraživači kao glavne uzročnike najčešće navode korinebakterije, a sirovinu za miris daje znoj iz apokrinih žlezda [3]. Bakterije iz bezmirisnih sastojaka znoja oslobađaju kiseline, kao što je 3-metil-2-heksenska kiselina [4], i sumporna jedinjenja, tioalkohole, koji mirišu oštro, na znoj ili luk, i osećaju se već u izuzetno malim količinama [5]. Neke stafilokoke, među njima S. hominis, posebno lako stvaraju takav tioalkohol [6].

Miris zavisi i od gena: jedna varijanta gena ABCC11, česta kod ljudi iz Azije, dovodi do skoro potpunog gubitka tipičnog mirisa pazuha [7].

Koji su uzroci jakog mirisa znoja?

Pregledni rad iz 2015. godine navodi da stanje pogoršavaju slaba higijena i bolesti koje pogoduju rastu bakterija, kao što su dijabetes, intertrigo, eritrazma i gojaznost [8]. Kao moguće uzroke DermNet navodi [1]:

  • Hrana: beli luk, crni luk, šparoge, kari i alkohol.
  • Lekovi i toksini: na primer penicilin i bromidi; britanska NHS pominje i neke antidepresive [2].
  • Bolesti: gojaznost, šećerna bolest, bolesti jetre i bubrega i bolesti kože dlanova, tabana i pregiba.
  • Poremećaji metabolizma: trimetilaminurija, fenilketonurija i drugi retki poremećaji.

Kod trimetilaminurije organizam ne može da razgradi trimetilamin, pa znoj, urin i dah jako mirišu na ribu; uzrok su varijante gena FMO3, a stres i ishrana mogu da izazovu simptome [9]. Često se, međutim, uzrok mirisa tela ne zna, a može biti povezan sa pojačanim znojenjem i mirisom stopala [2].

Pojačano znojenje je često: u američkom istraživanju ima ga 4,8% ljudi [10]. Obično počinje u detinjstvu ili adolescenciji, a većina tih ljudi je inače zdrava [11]. Kada je znojenje posledica neke bolesti, na primer dijabetesa ili Parkinsonove bolesti, može da se javlja i tokom sna [12].

Znojenje u preponama: šta treba znati?

U preponama se vlaga od znoja ne isparava lako, a koža se tare o kožu, pa može nastati intertrigo, osip u pregibima kože [13]. Kada se u takav osip naseli bakterija, može neprijatno da miriše [13].

Znojenje pogoduje i gljivičnoj infekciji prepona, tinei kruris, koja zahvata prepone, pubični predeo i susedni deo butine [14]. Češća je uz gljivice na stopalima, usku odeću, gojaznost, pojačano znojenje i dijabetes [14]. Šta pomaže:

  • posle fizičkog napora okupajte se i potpuno osušite pregibe kože [13];
  • posle pranja pažljivo se obrišite peškirom, tako da se gljivice sa stopala ne prenesu na prepone, i nosite široku odeću [14];
  • ne delite peškire sa osobom koja ima gljivičnu infekciju [15];
  • znojenje u pregibima smanjuje krema ili puder sa antiperspirantom [13].

Na prepone i genitalnu regiju ulje divljeg origana se ne nanosi, ni razblaženo, jer može da izazove jak osećaj pečenja. Ako se u preponama pojavi osip koji svrbi ili se širi, javite se lekaru.

Neprijatan miris stopala

Jak miris stopala često prati keratoliza sa udubljenjima (pitted keratolysis), površinska bakterijska infekcija kože tabana sa sitnim udubljenjima nalik kraterima i neprijatnim mirisom [16]. Izazivaju je najčešće korinebakterije, Dermatophilus congolensis i Kytococcus sedentarius, a miris potiče od sumpornih jedinjenja koja te bakterije stvaraju [16]. Rizik povećava dugo nošenje zatvorene, neprozračne obuće, na primer gumenih čizama [16].

  • nosite upijajuće pamučne čarape i često ih menjajte [16];
  • čarape perite na 60 °C sapunom i vodom [16];
  • uloške za cipele menjajte svakog dana, tako da stopala nikada ne stoje na vlažnom [16].

O gljivicama na stopalima, koje takođe pogoduju vlazi i znoju, pišemo u tekstu Atletsko stopalo (gljivice na stopalima).

Kako se rešiti mirisa znoja?

Bromidroza obično dobro reaguje na antiperspirante, mirise i antibakterijska sredstva [17]. Britanska NHS savetuje [2]:

  • perite pazuhe, prepone i stopala sapunom najmanje dva puta dnevno i dobro ih osušite;
  • nosite prirodne tkanine, kao što su pamuk, vuna i svila;
  • nosite čarape koje odvode vlagu i menjajte ih najmanje dva puta dnevno;
  • ne jedite previše jako začinjenu hranu i hranu jakog mirisa.

Pomažu i dezodorans ili antiperspirant, presvlačenje znojne odeće i uklanjanje dlaka brijanjem, elektrolizom ili laserom [1]. U maloj studiji na 30 muškaraca brijanje pazuha i depilacija voskom uz pranje sapunom odmah su smanjili miris više od samog pranja [18]. Prema Američkoj akademiji za dermatologiju (AAD), istraživanja nisu potvrdila da aluminijum iz antiperspiranata povećava rizik od Alchajmerove bolesti ili raka dojke [19].

Ne može se, ipak, svaki jak miris tela potpuno ukloniti [1].

Ulje divljeg origana i miris znoja: šta je pokazano u laboratoriji?

Karvakrol i timol, glavni sastojci ulja divljeg origana, ispitivani su u laboratoriji na bakterijama kože:

  • etarska ulja timijana i origana zaustavila su rast Staphylococcus epidermidis, i čista i razblažena [20];
  • karvakrol je smanjio stvaranje biofilma S. epidermidis [21];
  • u ulju druge biljke, čiji su glavni sastojci timol i karvakrol, posebno je zaustavljen rast Corynebacterium xerosis, bakterije povezane sa mirisom pazuha [22].

To su rezultati iz epruvete. Studija na ljudima koja bi pokazala da ulje origana smanjuje miris znoja nismo pronašli, pa ulje može biti samo dopuna redovnoj higijeni.

Ulje divljeg origana se na kožu nikada ne nanosi čisto. Uputstvo na pakovanju glasi: razrediti 30–50 kapi ulja u 100 ml jestivog ulja i mešavinom mazati neoštećenu kožu dva puta dnevno, na primer tabane i kožu između nožnih prstiju ili pazuh. Ne nanosi se na prepone i genitalnu regiju i na kožu odmah posle brijanja ili depilacije. Etarska ulja mogu da izazovu iritaciju i alergiju kože, najčešće kada se nanose čista ili u visokoj koncentraciji [23][24]; ako se koža zacrveni ili peče, prestanite sa upotrebom.

Ulje divljeg origana 10ml

Iz Probotanic prodavnice

Ulje divljeg origana 10ml

1.950,00 RSD(31)

Kada se javiti lekaru?

Prema NHS, javite se lekaru ako miris tela ne prođe posle nege kod kuće, a utiče na vaše samopouzdanje, ako primetite da se miris promenio ili ako odjednom počnete da se znojite mnogo više nego obično [2]. Dodatna ispitivanja potrebna su kod dece, kada se miris oseća sa celog tela i u urinu i dahu i kada se pojavio nedavno, bez veze sa higijenom [1]. Pregled je potreban i kada pojačano znojenje traje najmanje šest meseci [25].

Lekar može da predloži jače antiperspirante na recept, injekcije koje smanjuju znojenje ili hirurške zahvate [2]. Injekcije ponekad deluju samo nekoliko meseci [2], a o izboru metode odlučuje dermatolog.

Ukratko

  • Bromidroza je neprijatan ili jak miris tela, najčešće iz pazuha, prepona i stopala [1].
  • Sveži znoj ne miriše; miris nastaje kada ga bakterije sa kože, pre svega korinebakterije i neke stafilokoke, razgrade [1][3].
  • Miris pojačavaju neke namirnice i lekovi, gojaznost, dijabetes i bolesti jetre i bubrega [1][2].
  • Najviše pomažu pranje sapunom i sušenje, antiperspirant, pamučna odeća i česta promena čarapa [2].
  • Ulje divljeg origana je u laboratoriji delovalo na neke bakterije kože; studija na ljudima nema, a na prepone se ne nanosi [20][21].

Česta pitanja

Da li je bromidroza bolest?

Miris tela je normalan, a bromidroza je naziv za miris koji je neprijatan ili jak [1]. Najčešće nije znak bolesti, ali ga mogu pojačati dijabetes, bolesti jetre i bubrega, gojaznost, neki lekovi i retki poremećaji metabolizma [1]. Ako se miris naglo promeni ili se oseća i u urinu i dahu, javite se lekaru [1][2].

Zašto znoj iz pazuha jače miriše od znoja sa drugih delova tela?

Zato što se u pazuhu nalaze apokrine žlezde, koje počinju da rade u pubertetu [1]. Njihov znoj je sirovina iz koje bakterije, pre svega korinebakterije, stvaraju mirisne kiseline i sumporna jedinjenja [3][5]. Znoj ekrinih žlezda, kojih ima po celom telu, normalno nema miris [1].

Da li brijanje pazuha smanjuje miris znoja?

Može da pomogne. U maloj studiji na 30 muškaraca brijanje pazuha ili depilacija voskom uz pranje sapunom odmah su smanjili miris više od samog pranja [18]. DermNet navodi uklanjanje dlaka brijanjem, elektrolizom ili laserom među opštim merama kod bromidroze [1]. Posle brijanja kožu ne mažite uljem divljeg origana.

Da li antiperspiranti sa aluminijumom izazivaju rak?

Prema Američkoj akademiji za dermatologiju, istraživanja nisu potvrdila da aluminijum iz antiperspiranata povećava rizik od Alchajmerove bolesti ili raka dojke [19]. Antiperspiranti spadaju među mere kod kojih bromidroza obično dobro reaguje [17].

Zašto znoj miriše na ribu?

Jak miris na ribu u znoju, urinu i dahu može biti znak trimetilaminurije, retkog poremećaja u kome organizam ne može da razgradi trimetilamin [9]. Uzrok su varijante gena FMO3, a stres i ishrana mogu da izazovu simptome [9]. Takav miris treba pokazati lekaru.


Napomena: Ovaj tekst je informativan i ne zamenjuje savet lekara ili farmaceuta.

Izvori

  1. DermNet (Novi Zeland). Bromhidrosis. Ngan V., dopuna Bandla M., Keefe M., jun 2021.
  2. NHS (Velika Britanija). Body odour (BO). Provereno 14. 5. 2025.
  3. James A. G., Austin C. J., Cox D. S. i sar. Microbiological and biochemical origins of human axillary odour. FEMS Microbiology Ecology. 2013;83(3):527–40. DOI: 10.1111/1574-6941.12054.
  4. Natsch A., Gfeller H., Gygax P. i sar. A specific bacterial aminoacylase cleaves odorant precursors secreted in the human axilla. The Journal of Biological Chemistry. 2003;278(8):5718–27. DOI: 10.1074/jbc.M210142200.
  5. Natsch A., Schmid J., Flachsmann F. Identification of odoriferous sulfanylalkanols in human axilla secretions and their formation through cleavage of cysteine precursors by a C-S lyase isolated from axilla bacteria. Chemistry & Biodiversity. 2004;1(7):1058–72. DOI: 10.1002/cbdv.200490079.
  6. Bawdon D., Cox D. S., Ashford D. i sar. Identification of axillary Staphylococcus sp. involved in the production of the malodorous thioalcohol 3-methyl-3-sufanylhexan-1-ol. FEMS Microbiology Letters. 2015;362(16). DOI: 10.1093/femsle/fnv111.
  7. Martin A., Saathoff M., Kuhn F. i sar. A functional ABCC11 allele is essential in the biochemical formation of human axillary odor. The Journal of Investigative Dermatology. 2010;130(2):529–40. DOI: 10.1038/jid.2009.254.
  8. Semkova K., Gergovska M., Kazandjieva J. i sar. Hyperhidrosis, bromhidrosis, and chromhidrosis: Fold (intertriginous) dermatoses. Clinics in Dermatology. 2015;33(4):483–91. DOI: 10.1016/j.clindermatol.2015.04.013.
  9. MedlinePlus Genetics, National Library of Medicine (SAD). Trimethylaminuria. Ažurirano 8. 9. 2021.
  10. Doolittle J., Walker P., Mills T. i sar. Hyperhidrosis: an update on prevalence and severity in the United States. Archives of Dermatological Research. 2016;308(10):743–749. DOI: 10.1007/s00403-016-1697-9.
  11. American Academy of Dermatology (AAD). Hyperhidrosis: Overview. Ažurirano 16. 7. 2024.
  12. American Academy of Dermatology (AAD). Hyperhidrosis: Causes.
  13. DermNet (Novi Zeland). Intertrigo. Oakley A., dopuna 2018.
  14. DermNet (Novi Zeland). Tinea cruris. Dopuna Tan K., Keefe M., jun 2021.
  15. NHS (Velika Britanija). Ringworm. Provereno 3. 8. 2023.
  16. DermNet (Novi Zeland). Pitted keratolysis. Lam C., jul 2022.
  17. Perera E., Sinclair R. Hyperhidrosis and bromhidrosis — a guide to assessment and management. Australian Family Physician. 2013;42(5):266–9.
  18. Lanzalaco A., Vanoosthuyze K., Stark C. i sar. A comparative clinical study of different hair removal procedures and their impact on axillary odor reduction in men. Journal of Cosmetic Dermatology. 2016;15(1):58–65. DOI: 10.1111/jocd.12197.
  19. American Academy of Dermatology (AAD). Hyperhidrosis: Diagnosis and treatment. Ažurirano 16. 7. 2024.
  20. Mollea C., Bosco F., Fissore D. Agar Plate Methods for Assessing the Antibacterial Activity of Thyme and Oregano Essential Oils against S. epidermidis and E. coli. Antibiotics. 2022;11(12). DOI: 10.3390/antibiotics11121809.
  21. Nostro A., Cellini L., Zimbalatti V. i sar. Enhanced activity of carvacrol against biofilm of Staphylococcus aureus and Staphylococcus epidermidis in an acidic environment. APMIS. 2012;120(12):967–73. DOI: 10.1111/j.1600-0463.2012.02928.x.
  22. Lacoste E., Chaumont J. P., Mandin D. i sar. [Antiseptic properties of essential oil of Lippia sidoides Cham. Application to the cutaneous microflora]. Annales Pharmaceutiques Francaises. 1996;54(5):228–30.
  23. de Groot A. C., Schmidt E. Essential Oils, Part IV: Contact Allergy. Dermatitis. 2016;27(4):170–5. DOI: 10.1097/DER.0000000000000197.
  24. Sindle A., Martin K. Art of Prevention: Essential Oils – Natural Products Not Necessarily Safe. International Journal of Women’s Dermatology. 2021;7(3):304–308. DOI: 10.1016/j.ijwd.2020.10.013.
  25. NHS (Velika Britanija). Excessive sweating (hyperhidrosis). Provereno 7. 11. 2023.

Komentari čitalaca

Još nema komentara.

Napišite komentar